GLAS KUTINE

GLAS GRAĐANA KUTINE

Dobrodošli

Čitatelje ovog bloga bi željeli informirati o dešavanjima u našem gradu, ponajviše o stvarima koje inače zanimaju naše sugrađane. Na ovom blogu ćemo se truditi da budemo objektivni na način da nećemo podržavati niti jednu političku stranku, ali ćemo objavljivati naša mišljenja u vezi istih što se tiče loših i dobrih strana(ako ih bude)! Svaku informaciju do koje dođemo bila ona objavljena u javnosti ili ne, objavljivat ćemo na ovom blogu oštro je kritizirajući ili hvaleći(ako ta informacija se pokaže pozitivnom).Budući da nam je u interesu kvalitetniji i ljepši život u Kutini želimo da ovaj blog bude na korist svim građanima!Također pozivamo građane Kutine da nam pišu na adresu glas.kutine@gmail.com , a mi ćemo svaki tekst bez cenzure postaviti na naš blog.Ovim putem se ujedno i oslobađamo odgovornosti za tekstove koje nam pišu građani jer u njima građani odgovaraju za svoja mišljenja i napisani tekst.Ugodno čitanje i pozdrav!

srijeda, 11. ožujka 2009.

Na cesti na neodređeno

Donosimo priču radnice iz Kutine koja je u 8 godina, u kutinskom Selku, potpisala čak 52 ugovora na određeno vrijeme i na kraju se našla na cesti.

"Osam i pol godina radila sam u Selku, stalno na ugovor od mjesec dana, na dva, tri, jedan smo čak imali na šest mjeseci. To je bilo najduže što sam imala. Ne znate hoćete li letjeti van, ili ćete ostati. Forsirat ne možete ništa. Grozan osjećaj. Onda se priviknete na takvu situaciju, pa šta bude-bude. Kada sam došla u situaciju da sam izletjela van, bio je još grozniji osjećaj. I šta sada? Sada mogu sjediti kod kuće i plakati jer imam previše godina i niko me više primiti neće."

Kad je počela raditi u Kutinskom Selku, Mirjana Lončarić je imala 38 godina. I mladost i radni staž prolazili su joj u stalnom strahu i neizvjesnosti od otkaza. Na žalost, ovih dana joj je i uručen. Uskoro će navršiti 47 godina, a Mirjanine nade u bilo kakvo novo radno mjesto ravne su nuli:

"Neće mene više nitko, a meni posao treba. Nakon toliko godina su me nogirali."

Predsjednik sindikata Energetike, kemije i nemetala, Ivan Tomac, podsjeća da je riječ o uglednoj kutinskoj firmi auto-dijelova. Ima sve kopije Mirjaninih ugovora i po njihovom broju sigurno spada u rekordere – u osam godina potpisala ih je ukupno 52 kod istog poslodavca:

"Hrvatski poslodavci maksimalno koriste odredbu ugovora na određeno vrijeme, pa i na ovaj način da ljudi rade na istim poslovima, pa ih se prebaci u drugu firmu kojoj je vlasnik i osnivač direktor iste firme, a stalno su na određeno vrijeme. Što to znači za psihu radnika, za planiranje obiteljskog života, što to znači za problem mogućeg dozvoljenog minusa, za dizanja kredita? Mislim da to nije potrebno spominjati."

Zakonski se u Hrvatskoj na određeno vrijeme može najduže raditi tri godine, no Mirjana Lončarić pojašnjava razne načine na koji poslodavci izigravaju Zakon:

"Nakon tri godine sam trebala biti primljena za stalno. Prebačena sam kasnije u drugu firmu, a ostala sam na istom radnom mjestu. Sve isto, samo je ugovor sa drugim štambiljem. Nakon dva mjeseca su me vratili opet u Selku i hajmo opet po starom. Kada je došlo šest godina, kada su me opet trebali primiti za stalno, desila se ista stvar - opet drugi ugovor na dva mjeseca za Sepiu i opet vrati nazad. Da sam ostala, u šestom mjesecu bi bilo devet godina, ali su me sada izjurili vani."

Upravo to je, smatraju u sindikatima, bio i glavni razlog što su poslodavci ovaj tjedan odustali od konačne verzije Zakona o radu, kojeg su dogovarali sa sindikatima jer su sindikati inzistirali da rad na određeno vrijeme bude iznimka, a ne pravilo, da traje maksimalno dvije godine i da se ograniči broj mogućih ugovora na određeno.

Izvor -Radio Slobodna Evropa

Broj komentara: 14:

Anonimno kaže...

šta sve pohlepni Brkić nije u stanju raditi ljudima

Anonimno kaže...

Predlažem da Žmegač, ako ima ljudskog dostojanstva, oduzme Brkiću i SELK-u nagradu grada Kutine i dodjeli je gospođi Lončarić.

Anonimno kaže...

Ljudi ovo je strašno, ovo je kapitalizam najsurovijeg tipa.

Anonimno kaže...

ovaj sam članak vidjela na forumu kutina.hr samo ga je netko brzo izbrisao, sve to nije ništa novo, o robovlasničkim odnosima u selku se već godinama priča

Anonimno kaže...

u tom sam radnom logoru izdržao 6 mjeseci i ne preporučam ako baš ne morate

Anonimno kaže...

Selk dioničko društvo je u stopostotnom privatnom vlasništvu, od čega direktor I. Brkić, fin. direktor A. Knezović i menadžer P. F. Hergouth imaju većinski paket od 76 posto dionica.
http://www.poslovni.hr/27955.aspx

Nije Brkić baš za sve sam kriv.

Anonimno kaže...

A tko je potpisivao 52 ugovora Brkić ili njegovi kompanjoni? Koliko je tu zakona izigrano? Gdje je inspekcija?

Anonimno kaže...

pa nisu valjda brkićevi kompanjoni pijani austrijanac (hergouth) i napuhani bosanac (knezović) za nešto i odgovorni

Anonimno kaže...

da "napuhani" a mora se spomenut da je bosanac nema pojma sta se desava i posizina ovoga al sta mu moza???njemu je samo lova bitna ne zanima ga nista drugo...

Anonimno kaže...

žmegač i hsls su se stalno s tim selkom hvalili a sad ništa

Anonimno kaže...

love su se nagrabili i sad otpuštaju, tipični hrvatski kapitalisti, žmegač izbaci ih iz hsls-a

Anonimno kaže...

To je kutinski HSLS-ov trolist ŽUM

Anonimno kaže...

E upravo zbog toga sam I otisla van. Postizala sam normu bez problema a oni nakon godinu dana dali posao za stalno izbjeglici koja nepodnosi Kutinu, a meni koja sam bila tu oduvjek .... no hvala im od srca.

Anonimno kaže...

Vecina nas je tako prosla...20 godina na ugovor,naravno sa prekidima radim,nikad ugovor na neodredeno.Strasno je sta se radi u Selku,ali drzava im tako dozvoli pa koriste to,tako da o ljudskosti tu nema rjeci.Ulizice samo ostaju,a uglavnom su to kumovi i rodbina nadredenih koji iako nezele bas raditi dobiju ugovor na neodredeno,jer im je neko tamo neko i nesto.Uglavnom,sve vise u Selku ostaje nesposobnih ljudi,a to su nadredeni uglavnom,pa kako onda ocekivati da takvi prepoznaju dobrog radnika.Malo je reci da je firma Selk iz godine u godinu postala uzas.Ne preporucam nikome.Ima i sindikat,koji je u dogovoru sa direktorima,apsolutno ih radnici ne zanimaju,a to su dokazali sve ove godine.